Dani hrvatskog jezika

Fićo i mama

U kući mojoj

smijeha ovih dana,

zaključili smo svi

moja mama ima mana.

Zove jutros brata moga

imenom mojim,

a ja pokraj nje

isprepadan stojim.

Kaže: Fićo puno ne radi!

Ljudi moji, zna tu sam samo

kad se živac vadi.

Stavio sam ruku

na čelo svojoj mami,

ima temperaturu

dok toliko drami.

Zna da se alata bojim

i nikako pokraj njega

ne stojim,

i sprijeda i straga

obuze me drhtavica

bojim ga se, mama,

baš sam prava kukavica!

Autor ovih stihova, koji mame osmijeh na lice, jer iskreno oslikavaju jednu dimenziju odnosa majke i sina, učenik je 8.a, Filip Glibić. Na mladenački iskren način, Filip je stihovima predstavio situaciju s kojom se može poistovjetiti svaki njegov vršnjak, a pjesma budi emociju i kod starije populacije, koja se s nostalgijom prisjeća svojega djetinjstva. Istančani dječji osjet vješto je prepoznao otisak svakodnevnice i stručno ga je komičnom oštricom izrezao, izdvojio i stavio na papir.

Teška zadaća odabira onoga učenika, koji napisane stihove može kvalitetno publici donijeti, kazati i prezentirati na obilježavanju Dana hrvatskog jezika, ove godine pala je na pleća nastavnika Pavla Jeličića. Možda su se neki i iznenadili što je izbor pao na Ivana Krešića iz 7.a, ali ti iznenađeni nisu stručnjaci kao sestra Zorica Jurilj i nastavnik Pavle. Kada čujete kako Ivano glasno i slušljivo zbori i recitira, biva vam jasno kako je zahtjevne poslove izbornika najbolje prepustiti struci.

Tako nas je naša tročlana ekipa odlično predstavila na Danima hrvatskog jezika i mada se nisu okitili nekom kolajnom, pokazali su kako stoje uz bok najboljima. Kada su ovakva natjecanja u pitanju, važan, a nekada i presudan čimbenik je ukus žirija, a o ukusima ne vrijedi raspravljati.

Stoga samo ostaje, našoj tročlanoj ekipi i sestri Zorici Jurilj, koja je svojim radom dobrano oplemenila cjelokupno predstavljanje na ovoj manifestaciji, od srca uputiti poruku čestitke i zahvale, jer su Školu prezentirali u najljepšem svjetlu!