Proslava prvačića

Kao da su jučer došli, plašljivo ušli, zagledali, osluškivali, stidno pozdravljali ili samo pognute glave prolazili, a sada već 100. dan u školi proslavljaju. Još jedan podsjetnik na to kako je vrijeme poput mokroga sapuna. Želiš ga stisnuti, zaustaviti, a što se više trudiš, ono klizi, bježi, nestaje…

I sada su se naši prvačići udomaćili. Znaju svakoga ponaosob. Mašu, javljaju se, pozdravljaju. Tu i tamo se pohvale pokojom slasticom, novom sendvič – kutijom, frizurom, kapom, naočalama, svime i svačime… Tako i treba. Kao u svojoj kući, jer i jesu na svome. Ta čija je svaka škola, nego dječja!?

Stoga je proslava 100. dana u školi legitimna i opravdana. Ples, pjesma, glazba – sve je to i više nego dobro došlo. Živimo u svijetu kome manjka smijeha i veselja, pa tko bi ga čovjeku mogao darovati, ako ne će čista srca naših prvačića!?

Kako je fešta bila otvorenoga tipa i pročulo se o užarenoj atmosferi, pojavila se i učiteljica Marina. Nije se samo pojavila, nego i harmoniku uzela. Zasviraj, zapjevaj, ničega ne manjka!

A slastan zalogaj? Ne možeš prvačiće i njihove učiteljice uhvatiti na krivoj nozi! Veeelika torta s brojem sto je na stolu. Reži lijevo, reži desno, po sredini, pravo, koso i sa strane… Svugdje isto lijepo, ukusno i sočno. Mora tako biti kada ovdje živi najbolja spravljačica slastica među učiteljicama.

Tako prođe dan veseo i razigran. Jedan među mnogim danima, zbog kojih valjda možemo reći kako su prvačići 100 dana u školi uživali, a ne izdržavali.

Sretno!